ZAGONETNE VARIJACIJE

Gledala sam nekoliko puta predstavu Zagonetne varijacije Erika Emanuela Šmita u kojoj se kao moto ponavlja rečenica o čemu pričamo kada pričamo o ljubavi? U meni često zatutnji pitanje o jednim drugim zagonetnim varijacijama: o čemu pričamo kada pričamo o Rusiji?

PREDRASUDE I ŠABLONI

Iskazivanje afiniteta prema Rusiji u današnje vreme nosi rizik da navučemo gomilu predrasuda. Primetila sam da su Srbi skloni da idu u krajnosti pa ili je u opticaju obrazac A koji Rusiju vidi kroz podrazumevane pojmove braća, pravoslavlje, Veliki Putin, vojska, tradicija ili obrazac B sa pojmovima diktatura, Mali Putin, Staljin, homofobija, cenzura, strah.  Isto tako, postoje i oni kojima je Rusija samo hrana za komplekse, sindrom malih Rusa, kako se neki sunarodnici samonazivaju.

LJUBAV

Kada kažem da volim Rusiju, sagovornik to obično poveže sa Putinom, ruskom armijom i nacionalizmom, što je daleko od mene. Moja saznanja o Rusiji nisu praktična i sa lica mesta, više snevam o njoj kao Isakoviči u Drugoj knjizi Seoba Miloša Crnjanskog. Sama učim ruski i gledam njihove filmove, emisije i vlogove. Učim Rusiju posredno i intuitivno. Uz to, spremam bisere ruske kuhinje i tako joj se približavam, od dranika do medovika. Pošto je reč o velikoj, mnogoljudnoj, zemlji, sve što napišem neko će moći da ospori sa svojim primerom, jer Rusija je kao tačka kroz koju prolazi beskonačno pravih. Kakvu Rusiju tražimo, takvu ćemo i naći, jer, koliko ljudi, toliko i Rusija.

VELIČINA KAO IZBOR

Ne postoji Rusija, već Rusije. Malo šta zajedničko imaju Moskva i Čita, dva grada udaljena više od šest hiljada kilometara. Moskva ima više stanovnika nego cela Srbija. Stručnjaci kažu da kada bi se samo minut zadržali pored svake slike u Ermitražu da bi nam trebalo trideset godina da sve obiđemo. Rusija ima oko 148 miliona stanovnika, voz od Moskve do Vladivostoka pređe preko 9000 kilometara, osam klimatskih zona i pet vremenskih. Put traje sedam dana. Veličina nudi izbor. I, upravo, to je ono što me privlači velikim zemljama. U Rusiji, da bi bio dobar moraš da budeš najbolji, jer u svakoj disciplini imaš ogromnu konkurenciju. Velika zemlja daje velike velike ljude, ali i velike male ljude, velike zločince, veliku umetnost i kulturu, velike umetnike, velike ideje, velike gluposti, velike probleme, veliki mediokritet, veliku estradu, veliku žutu štampu, velike silikone, velike ulizice, velike proteste, veliku homofobiju, veliku gej zajednicu i velike gej klubove, veliki pritisak, veliki otpor. Volim nepreglednu veličinu koja guta, kao i mnoštvo suprotnosti. To mi je inspirativno i podsticajno. Budi avanturistički duh. Možda je to u vezi sa mojom klaustrafobijom. Sa agorafobijom nikada nisam imala problema. Ponekad mi se čini da su svi naši afiniteti biološki uslovljeni.

O MENTALITETU

Pojam mentaliteta je upitan, ali ako ga uslovno rečeno prihvatimo, više možemo da govorimo o razlikama srpskog i ruskog mentaliteta, a ne o sličnostima. Rusi su skloni melanholiji i sporosti, dok su u srpskom narodu uvrežene razne proslave, setimo se samo brojnih slava i ritualnih odlazaka u kafane, kafiće i splavove. Srbi su skloni cinizmu, Rusi patetici. Neki ruski gradovi imaju trocifren broj pozorišta, dok Srbija na mišiće ne može da nabroji više od pedeset. U Rusiji će roditelji podržati da se sin bavi umetničkim klizanjem i baletom, dok će se u Srbiji takav afinitet dečaka povezati sa seksualnom orijentacijom i, čak, ludilom. U Rusiji se ponekad muškarci jedan drugom obraćaju sa „mili“ i ljube se u usta drugari, dok bi u Srbiji za tako nešto dobili batine.

O JEZIKU

Mnogi su ubeđeni kako su srpski i ruski jezik slični, što je donekle tačno. Jedna hrvatska profesorka ruskog koja daje onlajn podršku onima koji žele da uče ruski, nazvala je određene reči „lažni prijatelji“ a odnose se na reči koje isto zvuče, a različito znače, a na prvi pogled neupućeni može da misli da je isto. Evo nekoliko primera: kada Rusi kažu ŽIVOT, misle na stomak, kada kažu TRUDNA misle teška, kada kažu MUKA misle na brašno, kada kažu MAJKA misle na majicu, kad kažu SLAVA misle na reč, kad kažu BABA misle na ženu, kad kažu ŽENA misle na suprugu, kad kažu OBRAZ misle na način, a kad kažu ŽIR misle na mast…

O UZAJAMNOSTI

Nacionalistički orijentisani sunarodnici vole da istaknu kako nas Rusi vole, što jeste primenjivo samo u nacionalističkim ruskim krugovima. Kada je novinarska ekipa pravila eksperiment u Rusiji i pričala običnom narodu na ulici srpski, pa tražili da pogode o kom jeziku je reč, mnogi nisu znali. Jedna prolaznica je rekla „ne govorim ukrajinski“. Istina je da nećemo biti popreko gledani kada kažemo odakle smo, kao što je po svedočenju brojnih bilo prisutno u nekim zapadnim zemljama, ali podatak oličen u rečenici „dolazim iz Srbije“ neće izazvati ni oduševljenje. Prava reč je ravnodušnost. Po ruskim anketama, omiljeni su im Belorusi i Bugari. Srbi su na dnu lestvice. Još od davnih vremena i vremena ruske aristrokratije, postoji težnja viših ruskih slojeva ka Francuskoj i njenoj kulturi.

KOGA RUSI VIDE

Što se tiče Srbije personalno, prosečan Rus zna za Novaka Đokovića, Miloša Bikovića, Emira Kusturicu, Gorana Bregovića i Mariju Šerifović.  Oni koji čitaju znaju za Milorada Pavića i Gorana Petrovića. Starijima od pedeset godina poznato je ko su Tito, Milošević i Đorđe Marjanović. Svi ti vajni rusofili koji ne znaju da sastave rečenicu na ruskom a kunu se u Rusiju, bez obzira da li se prezivaju Obradović ili Rašković, za njih ne postoje.

O ISTORIJI

Kada je reč o istoriji, precenjuje se značaj Rusije u stvaranju srpske države i osvajanjuu slobode. Rusi su uvek gledali isključivo ruski interes, što je i razumljivo. Prvi srpski ustanak propao je zato što su Rusi sklopili savez sa Turcima. 1948. Rusija i Jugoslavija su bili u nekoj vrsti hladnog rata, jer Tito nije dozvolio da Jugoslavija prođe kao Čehoslovačka i Mađarska. Brojni su primeri koji ne idu u prilog mitu o istorijskoj saradnji, ali, sa druge strane, neosporna je istina da Rusi nikada nisu bombardovali Srbiju, niti je vojno napali.

O RUSKOJ DUŠI

Ruska duša je najeksploatisaniji ruski brend. U ruskom mentalitetu postoji aminovanje iskazivanja emocija i onda ta vidljiva emotivna raskoš biva označena kao ruska duša. Ali i kad se Rus oleši od alkohola, to je isto ruska duša. Neprestane suze u očima, слезы в глазах, i cmizdrenje na sve i svašta je isto ruska duša. Toliko se priča o duši, a ruski predsednik je jedini državnik (pored Berluskonija) koji je išao na ulepšavanje i podmlađivanje kod plastičara, jer duša je duša, a izgled je izgled. Kao hir ruske duše uzima se i naprasan odlazak kod matičara, te tako se parovi očas posla venčaju, ali se tako i očas posla razvedu. Dovoljno je pogledati biografije mnogih Rusa i videti pozamašnu listu brakova. A česta pojava su i samohrane majke. Osim ruske duše, na takvo što utiče i podatak da Rusija ima više žena od muškaraca.

IT GALANTNOST

Hvala brojnim ruskim sajtovima koji su mi omogućili da poskidam gomilu svetskih filmova koji su se na njihovim torentima pojavljivali pre nego na svetskim. Na tome što daju kapom i šakom filmove, serije, igrice, programe i ostali sadržaj. Primera radi, Kusturičin film Na mlečnom putu odgledala sam pre nego što je imao premijeru na Festu. Sve ono što je u svetu pod najtežim katancem autorskih prava, može da se skine na ruskim sajtovima. Setimo se da su Rusi ti koji su nedavno hakovali epizodu britanske serije Šerlok Holms i prometejski je podelili narodu.

ovaj moj tekst objavljen je juče na portalu P.U.L.S.E :

O čemu pričamo kada pričamo o Rusiji?