…kada su početkom dvadesetog veka uz pokliče „Smrt tiranima!“ izboli kralja i kraljicu bajonetima i bacili ih sa terase, jedna kapljica krvi odvojila se od crvenog potoka i iz nje je nastao Nepoznati napadač iz nepoznatog pravca, rođeni brat Anonimnog sagovornika bliskom vrhu. Kao što neki ljudi mogu snagom volje, bez dodira, da pomeraju viljuške i stvari, tako je i Nepoznati stavljao pištolje u ruke ljudi i igrao se. Principijelno je telepatski stavio pištolj u ruku dečaka i načinio ubicu od njega metnuvši mu na savest jednog cara i trudnicu.  Prosuo je čašu vode za jednim kraljem na putu za francusku varoš iz koga je posle prosuta krv. Zemlja u kojoj živi je zemlja gde je ovde tamo daleko, gde su se ime i granice menjali brže od laži i češće od mjauka. Njegova zemlja je bila prvo zemlja gostiju, zatim sluga, pa gospodara, da bi u momentu kada je nebo postalo crveno svi bili zaglavljeni u podeli drug-drugarica. Postojale su i dve podgrupe, strani plaćenici i domaći izdajnici. Kad god su mu bombardovali grad (tri puta) Nepoznati bi pogledao u nebesa i kriknuo „Pucajte u moje grudi junačke i nevidljive“ što bi inspirisalo ove gore da napadnu još strasnije.  U poslednjoj deceniji dvadesetog veka hermafroditna zver drugarica-drug pobole od gojaznosti i želudac joj se raspuknu na zilion delića. Tad izmile umnožen Drug Nadimak – Akrep? Apis? Arkan? Badža? Bidža? Budža? Ćone? Ćepa? Ćopa? Crni? Beli? Žuća? Gara? Gavra? Krcun? Mikan? Pavke? Simke? Lemke? Ulice su postale Goli otoci, Gulagi i Gasne komore. Šuškanje trenerki zaglušivalo je sve ostale zvukove.  Nepoznati napadač iz nepoznatog pravca proli crvenu dušu nepoznatog napadača iz nepoznatog pravca i nesta u nepoznatom pravcu do nekog narednog nepoznatog napadača koji je na putu iz nepoznatog pravca u nepoznati pravac. Vojska nepoznatih napadača iz nepoznatog pravca poput crva milela je ka groblju, njihov Olimp je ispod grobljanskog veštačkog cveća. A onda bi sumanuto bežali otuda pozajmivši telo crva, kao iz CZ-a, po blatu i između pločnika, tražeći nekog naivnog šetača došetalog iz nepoznatog pravca i odšetalog u nepoznati pravac koji jede jabuku, da se u telu crva uvuku u tu jabuku, da ih šetač pojede i da tako u utrobi šetača vaskrsnu u nekoj budućoj tački istorije. Dok je gledao putem TV prijemnika izveštaj o ubistvu premijera, Nepoznati zlurado prošaputa „Dobrodošli u dvadeset i prvi vek“…